|
I.Korinćanima 1:18 Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja. Ljudi ovoga svijeta često kršćane smatraju i nazivaju luđacima – «Zašto se odričeš toliko stvari?!; Protratit ćeš život koji je ionako prekratak!; Uživaj dok si mlad!; Ti mora da si poludio!; Onaj je poludio!; Ti si neki ludi ekstremist!; Ma, ti nisi normalan!; To su oni ludi kršćani!» (…). Svijet često tako gleda na nas kršćane i pita se jesmo li mi doista malo poludjeli. Mnogi ljudi ono što im je umom nedostižno automatski odbacuju i proglašavaju ludošću. Svojom mudrošću pokušavaju doći do odgovora na životna pitanja, a posebice na pitanje života poslije smrti. Svojom ljudskom mudrošću proglašavaju kršćansko vjerovanje u život poslije smrti ludošću i besmislicom, a vjerovanje u Bibliju kao božanski nadahnutu Božju Riječ smatraju praznovjernim. Istina, cijene Isusa Krista kao mudroga čovjeka/učitelja, ali ne razumiju zašto je bio spreman tako odvažno umrijeti za svoje ideale – i to još takvom ponižavajućom smrću i još tako mlad čovjek – ŠTETA! Odlaziti u Crkvu više od dva puta godišnje ili više od jednom tjedno(!) smatraju gubljenjem vremena – jer, ipak je vrijeme novac, zar ne? Oprostiti nekome je najveća moguća glupost i ludost jer uvijek treba tražiti osvetu za zlo koje nam je netko počinio. Ljubiti svojega neprijatelja – ma daj, tek je to nenormalno i ludo. Dati barem 10% svojih prihoda Bogu – nema šanse da dam svoj teško stečeni novac nekakvoj tamo instituciji. Ideja da je Bog svemoguć i sveprisutan je glupa i uopće nema smisla. Otac koji daje svojega sina da pogine za izopačeno čovječanstvo – taj otac mora stvarno da je lud i da uopće ne voli svojeg sina. Ma, uostalom, to kršćanstvo i kršćanska Biblija je ionako puna kontradikcija i besmislica – LUDOST!!!! Jesu li kršćani doista nekakva grupa luđaka koji trate svoj život? Je li sve gore navedeno doista točno? Tko je na kraju lud? – KRŠĆANI ili SVIJET OKO KOJI NE POZNAJE BOGA? Je li Isus doista bio nekakav luđak koji je bezveze umro? Je li Isusov križ doista LUDOST? To su neka od pitanja na koja ćemo pokušati dati odgovor u ovome proučavanju biblijskoga teksta. KRIŽ – LUDOST ILI SILA? Što nam to govori taj križ da je to tako velika ludost? Sažeto rečeno: taj križ nam govori da je Isus Krist, Spasitelj čovječanstva umro na tome križu, da je dao svoj život za nas, treći dan uskrsnuo od mrtvih – pobijedio smrt i sotonu da bismo i mi imali pobjedu u njemu te da bismo imali život vječni. Zašto je to ludost onima koji propadaju i tko su uopće ti koji propadaju? Zašto to oni ne mogu razumjeti i prihvatiti? Dakle, oni koji propadaju su oni koji svojom mudrošću i u svojoj snazi pokušavaju doseći smisao života, svoje spasenje, prosvjetljenje, objavljenje i opravdanje – oni koji propadaju su, jednostavno rečeno, oni koji ne poznaju Isusa Krista – pošto ga ne poznaju, ne mogu niti razumjeti smisao i riječ (govor, besjedu)križa, kao niti riječ o križu. Čovjek ono što ne razumije često neminovno i odbacuje, a križ se ne može razumjeti ljudskom mudrošću – križ možemo razumjeti samo po vjeri i po Duhu. Naravan čovjek ne prima što je od Duha Božjega; njemu je to ludost i ne može spoznati jer po Duhu valja prosuđivati.(1.KOR 2:14). Ovi reci su ujedno i odgovor na naše pitanje zašto oni koji propadaju ne mogu razumjeti križ – ZATO JER NEMAJU DUHA BOŽJEGA KOJI BI IM OBJASNIO! Boga ne možemo spoznati umom – Boga možemo spoznati jedino DUHOM. No, kako doći do Duha Svetoga? Odgovor je jednostavan: otvoriš svoje srce Bogu, priznaš Bogu svoje grijehe i zamoliš ga da djeluje u tebi. Duha Svetoga ne primaš u svoju glavu, već ga primaš u svoje srce – on govori u tvoje srce – primaš ga vjerom, a ne umom. Nitko ne razumije niti može razumijeti sve na ovome svijetu, ali ono što trebamo i možemo svi razumijeti jest toi da smo grešni i da nas to vodi u propast te da stoga trebamo oproštenje grijeha i novi početak. Trebamo shavtiti da smo mi oni koji propadamo ako živimo život bez Krista. U onom trenutku kad Duh Sveti počne djelovati u tebi ti počinješ razumijevati govor križa te od onog koji propada postaješ onaj koji se spašava. Tada iznenada riječ križa od ludosti prelazi u SILU. Silom Duha Svetoga ludost križa postaje SILOM BOŽJOM. Ono što ti je do maloprije bilo ludost, sada postaje SPASAVAJUĆA SILA. Dakle, što je onda besjeda o križu? – LUDOST ili SILA? Besjeda o križu i sam križ spasavajuća je sila koju trebamo imati u svojem životu – u suprotnom će nas ta nerazumljiva ludost križa odvesti u propast. Draga prijateljice, dragi prijatelju, ludost Kristovog križa je sila koja spašava. Krist nas poziva i spasavajuća sila njegovoga križa privlači nas k njemu. Ludost Kristovog križa može i za tebe danas postati spasavajuća sila. Bog te danas poziva da mu predaš svoje srce i tada će on učiniti čudo u tvojem životu – ČUDO NOVOGA ŽIVOTA. |
|
Odnos prema Bogu nije zahtjev koji nam Bog postavlja. On je mnogo više - dar. Prva zapovijed to otvoreno izražava; "Ja sam Bog tvoj!" Bog nas zove: Tebi govorim! Želim biti tvoj Bog. Zovem te u isključivo zajedništvo sa sobom: "Ne moj imati drugih bogova osim mene!" Ništa ne treba tobom vladati. Ništa uzvišeno i ništa nisko, ništa materijalno i ništa idejno. Ti se čovječe, stvoren za više od klanjanja predmetima, idejama, mislima ili sebi ravnima. Želim te uzdići na svoju razinu. Trebaš mi biti bližnji. Isus je premostio jaz koji je postojao imeđu tebe i mene. Sada je otvoren put za povratak u odnos sa mnom. To što Bog postoji, što je Stvoritelj svijeta i što nas je stvorio na svoju sliku, više je nego dovoljan razlog da postanete kršćaninom. "Jer onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrađuje one koji ga traže." /Hebrejima 11:6/ |
|
Pišem ove retke da bi vas dobila za najveličanstveniju i najuzbudljiviju stvar na svijetu, naime da postanete kršćaninom. Puno je razloga za to a najvažniji i najbolji razlog je sam Isus Krist. Tko ga je doista upoznao, ne treba tražiti druge razloge. Naravno, postoje i razlozi da ne postane kršćaninom. Biti kršćanin nije uvijek najugodnija i najlakša stvar na svijetu. Mnoge stvari za koje je prije držao da se razumije same po sebi, kršćanin više ne može činiti olako, bez razmišljanja. On za svoje postupke odgovara Isusu Kristu. Više ne može samostalno, nezavisno živjeti svoj život kao da nema Boga koji nam je pokazao svoju volju. Biti kršćanin zapravo znači biti Kristov, biti čovjek čiji je životni sadržaj slijediti Isusa Krista. Isus nije bio običan čovjek. Gdje god se pojavio, mnoštvo ljudi je bilo odmah na nogama. Htjeli su ga vidjeti i čuti što ima reći. A imao je reći mnogo toga. Glavni iskaz u Isusovim govorima može se sažeti ovako: PROMJENITE SVOJ ŽIVOT! POSTANITE NOVIM LJUDIMA TAKO DA ČINITE ŠTO VAM JA KAŽEM. VAŠ ŽIVOT MOŽE DOBITI NOVI SMJER I DUBINU. A TO JE POTREBNO JER ĆE ON INAČE KRENUTI NIZBRDO. TREBATE TEMELJ KOJI ĆE VAS NOSITI. |
|
Ivan 20:19 – 23 Uvečer toga prvog dana u sedmici, dok su vrata (kuće) gdje bijahu učenici bila zatvorena zbog straha od Židova, dođe Isus, stade pred njih te im reče: «Mir vama!». Rekavši to pokaza im ruke i bok. I učenici se obradovaše kad vidješe Gospodina. Zatim im ponovo reče: «Mir vama! Kao što je mene poslao Otac, tako i ja šaljem vas». Poslije tih riječi dahne u njih i reče im: «Primite Duha Svetoga! Kojima oprostite grijehe, oprošteni su im; kojima zadržite, zadržani su im.» Znate li tko su ti učenici? To smo upravo ti i ja koji se nazivamo kršćanima. Ako smo kršćani, onda smo i učenici, a ako smo učenici onda smo i poslani. A kamo smo to poslani? Poslani smo svim narodima, svim ljudima, svakome onome kome Isus NIJE Učitelj. Mnogi ljudi danas imaju pogrešne učitelje u svojim životima. Mnogi su na Kristovo mjesto stavili Budu, Sai Babu pa čak i sotonu. Moja draga braćo kršćani, na nama je da zavedenima od strane lažnih učitelja pokažemo istinskoga učitelja – Isusa Krista. No, proučimo malo ovaj biblijski tekst i probajmo ga otvorenoga srca razumjeti i prihvatiti. 1. Učenici u strahu Prvo što možemo zamijetiti je to da se događaj odvija prvoga dana u tjednu, odnosno po židovskome kalendaru u nedjelju i to uvečer. Vidimo učenike koji se već tri dana sakrivaju, bojeći se da će nakon što je njihov Učitelj osuđen i pogubljen doći red i na njih. Učenici su sakriveni u nečijoj kući, a vrata su zatvorena i vjerojatno zaključana i zapečaćena tako da se mogu otvoriti samo iznutra. Vjerojatno nitko ništa ne govori, već samo svi osluškuju tišinu. Dakle, učenici su u smrtnome strahu. Nakon smrti njihovoga Učitelja život im je u potpunosti izgubio smisao, razočarani su, tužni i uplašeni. 2. Radost učenika Stvari se počinju neočekivano odvijati. Dok su oni tako bili zatvoreni iza zaključanih vrata, neočekivano se netko pojavljuje među njima. Možete zamisliti njihovu prvu reakciju. Sjede tamo napetih živaca, motreći na vrata, kad se odjednom iznenada netko pojavljuje, ne pred vratima, nego točno među njima u sobi u kojoj su se nalazili. Vjerojatno su se isprva šokirali i još više uplašili. Međutim, kada su prepoznali glas onoga koji je bio među njima, učenici su shvatili da je to njihov uskrsli Učitelj, Gospodar svega, pa tako i prirodnih zakona. Tko zna koliko ih je dugo Isus promatrao prije nego što se pojavio među njima. Možda je neko vrijeme stajao sa strane i promatrao svoje uplašene učenike prije nego što im se pokazao. Vjerojatno se je i sam ražalostio kada ih je vidio koliko su uplašeni, žalosni i izgubljeni bez njega. No, kad im se pokazao i kad su ga učenici prepoznali, više nisu bili u strahu, već su se obradovali i razveselili. Strah je nestao iz njihovoga srca i prepustio svoje mjesto radosti, jer Učitelj nije umro, već je uskrsnuo kako je obećao i sada stoji pred njima. 3. Poslanje učenika Nakon što su se učenici uvjerili da je to doista njihov Učitelj, srca su im se ispunila radošću. Mislim da ih Isus s razlogom i sa istom svrhom pozdravlja dva puta. Prvi puta kada im je zaželio mir učinio je to zato što je vidio taj silni nemir u njihovim srcima. Drugi puta to možda čini kako bi opet umirio njihova, sada radosna srca, i pripremio ih na ono što im ima reći. Isus im govori o svojem, ali i o njihovom poslanju. On je bio poslan od svojega Oca da dođe na ovu zemlju i umre za svoje učenike, ali i za tebe i mene. On je bio spreman pretrpjeti boli i patnju, te na kraju umrijeti za nas, kako bismo mi njegovim uskrsnućem živjeli. On je izvršio svoje poslanje, vraća se k svojem Ocu i sada šalje nas koji ostajemo u ovome svijetu. Daje nam silu svojega Svetoga Duha i njegov autoritet kako bismo mogli biti njegovi učenici i nositelji njegove Radosne vijesti. Mi kršćani smo Kristovi poslani učenici. Mi trebamo nositi Kristovu ljubav onima koji ga ne poznaju. Trebamo činiti Kristova djela kako bi u nama ljudi vidjeli njega. Isus Krist je jedini Učitelj koji ti daje spasenje i niti jedan drugi to ne može dati. Mnogi učitelji pokazuju put, ali samo je jedan Učitelj koji je istinski Put – ISUS KRIST. |
|
Marko 2:14 Prolazeći, opazi Levija, Alfejeva sina, gdje sjedi u carinarnici, te mu reče: »Hajde za mnom!». On ustade i pođe za njim. Svakodnevno prolazimo oko ljudi. Neke ljude toplo pozdravimo, neke službeno, a neke uopće niti ne primjećujemo ili čak i ne volimo. Htjeli mi to prihvatiti ili ne, ali ljudi oko nas su naši bližnji koji imaju istoga Stvoritelja kao i mi. Često ljude volimo kategorizirati prema rasi, nacionalnosti, vjeroispovijesti, materijalnome statusu i sl. Istina je da se ljudi međusobno jako razlikuju, ali kada usporedimo čovjeka i čovjeka vidjet ćemo da su te razlike među nama ustvari manje nego što su sličnosti. Most pomirenja i međuuvažavanja su upravo te sličnosti, a najveća zajednička poveznica među ljudima je upravo to da nas je sve stvorio isti Bog. Međutim, vratimo se mi u carinarnicu (poreznu upravu) kod Levija. Levi je bio rimski ubirač poreza, što nije bilo baš tako u društvu omiljeno zanimanje. On je zbog svojega posla bio odbačen od društva i vjerojatno su ga Židovi mrko gledali i prezirali jer je radio prljav posao za njihovog okupatora Rim. No, jednoga dana oko njega prolazi jedan Židov i u prolazu mu dobacuje da pođe za njim. To je bio poziv autoriteta koji nije mogao odbiti. To je bio Božji poziv upućen njegovom životu. Isus Krist – Božji Sin, poziva grešnike da pođu za njim i da ga slijede u misli i djelu. Svakodnevno Isus toliko puta prođe oko nas. Da li ga uopće primjećujemo? Da li ga pozdravimo ili samo okrenemo glavu na drugu stranu? Isus nije okrenuo glavu od nas kada je bio na križu za tebe i mene. On nas je gledao ravno u oči i rekao: «Ovo činim za tebe zato što te volim.» Svakodnevno se susrećeš i mimoilaziš s Isusom, ali nikada ne zastaneš da čuješ što ti ono ima reći. Uspori, zastani kraj njega i sigurno ćeš čuti kako ti govori: «Hajde za mnom!». |
|
Matej 6:34 Dakle: ne brinite se tjeskobno za sutrašnji dan, jer će se sutrašnji dan brinuti za se! Svakom je danu dosta njegove muke. Naša zabrinutost nas nekada toliko zaokuplja da zaboravimo na ljude oko nas. Zabrinutost nas toliko zarobi da zaboravimo vrijeme koje nam je darovano podijeliti s drugima. Nekada znamo biti toliko zabrinuti da jednostavno ne možemo spavati, a to je upravo ono što znači biti TJESKOBNO zabrinut i to je ono za što nam Gospodin govori da je uzaludno. Tjeskobna zabrinutost ništa ne pomaže, ona ne rješava naše brige i probleme. Tjeskobna zabrinutost je ropstvo srca i uma koje nas odvlači od Gospodina i pouzdanja u Njega. Kada svoje brige predamo Njemu, ne moramo više tjeskobno brinuti što će se dogoditi. Zašto? Zato što smo svoje brige predali Svemogućemu Bogu koji, vjerujte mi iz osobna iskustva, zna najbolje kako se «obračunati» s problemima. Stavimo svoje pouzdanje u Gospodina. Predajmo svoje brige Njemu i pustimo da ih On rješava za nas. Možda mi i nemamo snage nositi se s našim problemima, ali On je tu, On ti pruža svoju ruku pomoći. Pruži i ti svoju ruku… |
|
I. Korinćanima 1:1,2 Pavao, pozvan voljom Božjom za apostola Krista Isusa, i brat Sosten, Crkvi Božjoj u Korintu, posvećenima u Kristu Isusu, pozvanima da budu sveti, sa svima koji ma gdje zazivlju ime Gospodina našega Isusa Krista, Gospodina i njihova i našega. UVOD U svakodnevnome životu susrećemo se s različitim oblicima poziva. Često smo pozivani na rođendane, različite proslave, svatovske gozbe, razne svečanosti, ali katkada se događa da dobijemo poziv za sud, dok uglavnom muškarci bivaju pozvani u vojsku. Na neke pozive se ne moramo nužno odazvati (poput rođendana, svečanosti i sl.). Nekada smo pozvani od nekoga tko je autoritetom na našoj razini ili ispod nje (primjerice poziv od svojega zaposlenika ili kolege s posla), ali katkada poziv dolazi i od višega autoriteta (primjerice predsjednika, vlade i sl.). Pozive različito vrednujemo i pridajemo im drugačiju važnost, a različiti odgovori otvaraju mogućnost različitim posljedicama. Neki pozivi, i naš odgovor na njih, mogu itekako utjecati na naš život, a danas ćemo govoriti upravo o jednome takvome – najuzvišenijem i najvažnijem životnom pozivu, pozivu od svemogućega Boga. Promatrajući I. Kor 1:1 pogledajmo što nam Bog danas govori. 1. TI SI POZVAN VOLJOM BOŽJOM Što to uopće znači «biti pozvan»? Biti pozvan znači uvidjeti Božju volju za moj život, spoznati Božju volju. To znači uvidjeti da mi Bog želi dati nešto novo u mojemu životu, prepoznati Božji glas i odazvati mu se, shvatiti da vodstvo svojega života trebam prepustiti Bogu. Pogledajmo primjer apostola Pavla. U prvome retku našega teksta vidimo da se Pavao deklarira Korinćanima kao Pavao, pozvan voljom Božjom. Tko je uopće bio taj Pavao/Savao (heb. Savao, grč. Pavao)? Što znamo o njemu? Pavao je bio školovan čovjek, intelektualac, poznavatelj židovskoga Zakona. Uz to, bio je i nemilosrdan progonitelj kršćana. Djela 8:3 Savao pak pustošio Crkvu; idući iz kuće u kuću izvlačio je iz njih ljude i žene te ih predavao u tamnicu. Pavao je PUSTOŠIO Crkvu. Dakle, Pavao je ne birajući sredstva činio sve kako bi uništio kršćanstvo. Bio je sudionikom i svjedokom mnogih kamenovanja kršćana, a jedno od takvih je i okrutno i nepravedno kamenovanje Stjepana. Djela 7:54 – 8:2 Kad to čuše, uskipje im bijes u srcima te počeše škripati zubima na njega. A on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i vidje slavu Božju i Isusa gdje stoji Bogu s desne strane te reče: «Evo gledam otvorena nebesa i Sina Čovječjega gdje stoji Bogu s desne strane». Nato oni podigoše silnu viku, začepiše uši te kao jedan jurnuše na njega. Izguraše ga izvan grada i kamenovaše. Svjedoci odložiše haljine svoje do nogu mladića koji se zvao SAVAO. Dok su kamenovali Stjepana, on je ovako zazivao: «Gospodine Isuse, primi moj duh!». Zatim kleče i viknu jakim glasom: «Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!». Kad to reče, usnu. A SAVAO je odobravao njegovo ubojstvo. Onoga istoga dana nastade velik progon Crkve u Jeruzalemu, te se svi kršćani, osim apostola, raspršiše po krajevima judejskim i samarijskim. A pobožni ljudi sahraniše Stjepana i prirediše za njim veliku posmrtnu žalost. Pavao je bio velik i nemilosrdan progonitelj Kristove Crkve. Crkva je bila njegov najveći neprijatelj i njezino uništenje bila je njegova misija. Sve do jednoga od njegovih progoniteljskih pohoda… Djela 9:1 – 9 A Savao, koji je sveudilj disao prijetnjom ubojstva protiv učenika Gospodnjih, obrati se velikom svećeniku te od njega zatraži pisma za sinagoge u Damasku da bi, ako ondje otkrije pripadnike ovog Puta, i ljude i žene, mogao svezane dovesti u Jeruzalem. Kad se na svom putu približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba. On pade na zemlju i ču glas koji mu reče: «Savle, Savle, zašto me progoniš?» «Tko si ti Gospodine?» upita Savao. «Ja sam – onaj će nato – Isus koga ti progoniš. A sad ustani i hajde u grad, i tu će ti se kazati što treba da činiš!». Njegovi su suputnici ostali nijemi od čuđenja, jer su čuli glas, a nisu vidjeli nikoga. Savao ustade sa zemlje, ali otvorenim očima nije vidio ništa. Nato ga vodeći za ruku uvedoše u Damask, gdje ostade tri dana slijep; niti je što jeo ni pio. Na putu za Damask Krist susreće Pavla, presijeca mu put i donosi preokret u njegovom životu. Kristov poziv radikalno mijenja Pavlov život. Nakon ovoga događaja, Pavao ostaje neko vrijeme u Damasku u kojemu ga Bog priprema za veliku službu koja je pred njime. Zanimljivo je kako se Pavao iz SREDSTVA UNIŠTENJA preobražava u BOŽJE IZABRANO SREDSTVO. Djela 9:15 Idi – odvrati mu Gospodin – jer je taj čovjek moje IZABRANO SREDSTVO da donese moje ime i pred pogane, i kraljeve, i sinove Izraelove. Pavao iz svojega iznimnoga položaja autoriteta prelazi na drugu stranu. Od onoga koji je PROGANJAO, postaje PROGONJEN. Djela 9:23 – 25 Pošto je minulo mnogo vremena, Židovi odluče da ga (PAVLA) ubiju. Ali Savao doznade za njihovu zavjeru. A oni su čuvali gradska vrata danju i noću da bi ga ubili. Gospodin kaže za Pavla u Djelima 9:16; Pokazat ću mu koliko mu treba pretrpjeti za ime moje i doista u II. Korinćanima 11:23 – 27 vidimo jedan dio toga trpljenja: Sad govorim potpuno lud: Ja sam još više! Više sam se trudio, više bio u TAMNICAMA. Preko mjere sam bio BIJEN. Često sam bio u SMRTNOJ POGIBLI. Od Židova sam primio PET PUTA PO TRIDESET I DEVET UDARACA. Triput sam bio ŠIBAN, jedanput KAMENOVAN, triput BRODOLOM doživio, jednu noć i jedan dan PROVEO NA DUBOKOM MORU. Bio sam na čestim putovanjima u POGIBLIMA OD RIJEKA, u POGIBLIMA OD SUNARODNJAKA, u POGIBLIMA OD POGANA, u POGIBLIMA U GRADU, u POGIBLIMA U PUSTINJI, u POGIBLIMA NA MORU, u POGIBLIMA OD LAŽNE BRAĆE, u TRUDU i MUCI, u ČESTOM NESPAVANJU, u GLADI i ŽEĐI, u ZIMI i GOLOTINJI. Gospodinov poziv donio je potpunu preobrazbu Pavlovoga života. Međutim, Božji poziv donosi novi život i svakome onome koji da pozitivan odgovor na njega. Jer premda su mnogi zvani, ipak ih je malo izabranih [odazvanih]. (Matej 22:14) Upravo si ti pozvan Božjom voljom. Njegov poziv upućen tebi djelo je Njegove beskrajne milosti i ljubavi. On je vidio Pavla i njegov život – On vidi tebe i tvoj život. On vidi potencijal u tebi. Pavlov pozitivan odgovor promijenio je mnoge živote. Tvoj pozitivan odgovor mijenjat će živote. Ti si pozvan voljom Božjom. Ti si Njegovo izabrano sredstvo. Možda se pitaš zašto si baš ti pozvan, ali odgovor je jednostavan: pozvan si jer te Bog želi imati na svojoj strani. Pozvan si jer je to Božja volja. Pozvan si jer te Bog želi imati uza sebe, a ne protiv sebe. (JEDNOSTAVNO!!!) 2. POZVAN SI U NOVI I VJEČNI ŽIVOT Bog te poziva jer ti želi dati novi život. Bog je promijenio Pavlov život, On može promijeniti i tvoj život. Bez obzira kakav život vodio ili što činio, Bog je spreman promijeniti tvoj život. I. Timoteju 6:12 Bij plemenitu bitku vjere, postigni VJEČNI ŽIVOT u koji si POZVAN i za koji si dao lijepo priznanje pred mnogim svjedocima! I. Petrova 5:10 Bog, izvor svakovrsne milosti, onaj koji vas je u Kristu POZVAO u svoju VJEČNU SLAVU, sam će vas, kad budete kratko vrijeme trpjeli, usavršiti, učvrstiti, ojačati i utvrditi. Upravo TI si pozvan u NOVI i VJEČNI život. Prihvaćanjem Njegovoga poziva ti odlučuješ promijeniti svoj život. Odlučuješ predati svoj život u Božje vodstvo, odlučuješ svoju volju podrediti Njegovoj volji i u potpunosti se prepustiti Njegovom vodstvu. Ako odlučiš slijediti Božju volju u svojemu životu, promjene su neminovne, tvoj život će dobiti ispunjenje i potpuni smisao. Ti si pozvan po volji Božjoj i u njoj trebaš i živjeti. Pavao je odlučio ostaviti svoj stari život iza sebe i u potpunosti krenuti dalje novim životom. On je vodio svoj život misleći da u njemu provodi Božju volju, ali bio je u krivu. Bog ga je susreo, pozvao i njegovu revnost preusmjerio na pravi put. Bog ti daje novu priliku, daje ti mogućnost promjene tvojega života. Daje ti novi početak. Daje ti mogućnost da iz života beznađa pređeš u novi život vječne nade. Jer, ako Krist nije Gospodin tvojega života, za tebe nema nade, tebe čeka smrt. Ali, ako odlučiš Krista prihvatiti za svojega Gospodina imaš pravo na VJEČNU NADU. Ti se ne možeš promijeniti sam od sebe, ali Bog te može mijenjati ako mu ti to dopustiš. Kada počneš živjeti po Njegovoj volji i kada Krist preuzme kontrolu nad tvojim životom, imaš pravo na vječni život u Božjem Kraljevstvu. 3. TI SI POZVAN SLUŽITI BOGU Služenje Bogu jedan je od aspekata Njegove volje. Ako prihvatiš Božji poziv i promijeniš svoj život počevši živjeti po Njegovoj volji, još uvijek nisi upotpunio Njegovu volju. ZAŠTO? Zato jer je Božja volja da mu služiš i vršiš Njegove zapovijedi: Matej 28:18 – 20 Tada im se približi Isus te im reče: «Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska. Zato idite i učinite sve narode učinicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovijedio! JA SAM S VAMA U SVE VRIJEME DO SVRŠETKA SVIJETA». Ivan 15:10 Ostat ćete u mojoj ljubavi ako budete vršili moje zapovijedi, kao što sam i ja vršio zapovijedi Oca svog te ostajem u njegovoj ljubavi. Krist nam je dao zapovijed služenja i on očekuje od nas da mu služimo, a ako mu služimo ostajemo u Njegovoj volji. Rimljanima 1:1 Pavao, sluga Isusa Krista, pozvan za apostola, određen za evanđelje Božje Pavao – sluga Kristov, pozvan za apostola. Bog je pozvao Pavla da bude sredstvo promicanja Njegove Riječi. Pavao je u potpunosti svoj život posvetio Bogu jer je znao da je voljom Božjom pozvan u novi život i u službu Njemu. Na svakome mjestu, u svako vrijeme uvijek je nosio Kristovu Radosnu vijest. Znao je da je ispunjenje Božje volje u njegovome životu u propovijedanju Riječi. Kristova volja bila mu je na prvome mjestu te je smatrao da je dužan vršiti Božju volju bez obzira na situaciju i okolnosti. Ti si pozvan u novi život, život pod vodstvom Isusa Krista, u život služenja jedinome Bogu, tvojemu Stvoritelju. Bog te treba – Bog te poziva. Bog te poziva upravo sada. Ovo je poziv upućen tebi. Možda za tebe više neće biti prilike, možda je ovo tvoja jedina šansa da svoj život predaš u Božje ruke. Razmisli o svojemu životu, razmisli o tome kamo on ide i kako je krhak. Ima li tvoj život smisao? Bog ima za tebe novi i ispunjeni život. Prihvati ga sada. Danas je dan TVOGA spasenja! Ako želiš predati svoj život Gospodinu, a ne znaš kako to učiniti, moli iskreno ovu molitvu: Gospodine, znam da sam grešnik i dolazim pred tebe onakav kakav/kakva jesam. Ti vidiš sve moje grijehe. Ja se iskreno kajem za sve ono što sam učinio/učinila, a što nije bilo po tvojoj volji. Molim te da mi daš oproštenje mojih grijeha i novi početak. Molim te da ti preuzmeš vodstvo mojega života. Oblikuj me prema svojoj volji, daj mi silu Duha Svetoga da mogu služiti tebi. Vodi moj život i upotrijebi ga Tebi na slavu. AMEN! |